Podrum vina

Po najstarijim legendama koje potječu još iz doba osnutka Grada, Sveti je Vlaho podigao Dubrovnik svojim svemoćnim rukama kako bi ga približio Nebu i Bogu. U tom silnom poslu pomoglo mu je more koje je naplavilo kamene temelje, pa je Grad prvo zaplivao kao golema Dubrovačka karaka, a onda lagano, kao nošen povjetarcem, uzdigao se i pružio po dlanovima svoga parca. Anđeoska glazba zagrmila je iz svemira, sunce je zapalilo obzor, a s priobalja i brjegova, kamenih i bijelih poput zidina Grada, iz vinogorja i vinograda koji se, kažu, oduvijek spuštaju prema moru, poteklo je vino, crveno i purpurno, kao plašt Svetoga Vlaha, zlatno i sjajno kao njegova mitra i vezena dalmatinka. Od tog trenutka, priča dalje legenda, parac nosi grad kroz nebeska prostranstva, bez imalo muke i napora, budući ga stalno krijepi dubrovačko vino iz Konavala, a miris silan i nježan umiljava se maloj Republici, gore među zvijezdama.